Mon12222014

Zadnje ažuriranje09:00:22 AM GMT

Ne boje se Hrvati govoriti o zlo?inima komunista, nego nemaju kome govoriti

komzlocinipixsell

Kolumnist Večernjeg lista napisao je da se Hrvati boje govoriti o komunističkim zločinima, čak i danas, 20 godina nakon sloma komunističkog režima, kako se radi valjda jednom od tri hrvatska novinara koji u našim medijima ne veličaju lik i djelo lidera aktualnog režima Zorana Milanovića  tim prije je teže priznati da čovjek nema pravo, jednostavno je pogriješio, Hrvati ne da se ne boje govoriti o komunističkim zločinima, nego o njima govore svako malo, barem pet puta tjedno, problem nastaje na drugoj razini, kad Hrvati shvate da zapravo nemaju kome govoriti, da ih nitko ne sluša.  Demokracija je sustav u kojem čovjek može reći sve što poželi, ali tim govorancijama ništa ne može promijeniti.

Ljudi su zapravo očajni, osjećaju nepravdu, vide je svakodnevno, a ne mogu si pomoći. Zbog činjenice da  niti jedan komunistički zlikovac nije odgovarao u posljednjih dvadesetak godina, uz političare zaslužni su i mediiji. Što se dogodilo kad je uhićen Boljkovac? Većina medija stala je u obranu Josipa Boljkovaca ne zato što je oko tog uhićenja napravljena nepotrebna medijska parada, ne zato što je došlo više policajaca uhititi Boljkovca nego Ratka Mladića, već zato što je čovjek, zamislite apsurda, prestar.

Svaki potencijalni komunistički zločinac, koji je bio spominjan u kontekstu ratnih i poratnih zločina, bio je za hrvatske medije prestar. Ne samo da su ismijali Karamarkov lov na komunističke zločince, mediji konstantno ismijavaju pokušaj da se stratišta koja su iza sebe ostavili komunistički banditi dostojno obilježe. Sjećate li se kako su mediji prozvali Čička kada je počeo govoriti o masovnim grobnicima? Rovokopačem.

Narod je svjestan da su novinari, i vlasnici medija u kojima rade takvi novinari, moralno smeće ovog društva, ali narod je nemoćan, moralno smeće ovog društva u rukama drži veliki kapital, između ostaloga i lovu koja je djelomično opljačkana od naroda. Mogu se radnice Kamenskog na glavu postaviti, mogu sto puta svaki dan prosvjedovati i derati se ulicama hrvatskih gradova, ne pomaže. Mogu radnici Tiskare štrajkati do iznemoglosti, ali medijski moguli ne plaćaju svoje dugove na vrijeme, mogu staviti ključ u bravu i jednostavno čekati samilost, pokoriti se ili umrijeti od gladi.

Zar je pravedno da danas, petnaestak godina od svršetka Domovinskog rata, jedan novinar ima 160 000 kuna plaću, dok ljudi koji su stvarali ovu zemlju, radnici, poljoprivrednici, domaćice, studenti prekopavaju po smeću i da o takvim novinarima nitko ne piše barem sedam puta tjedno? Razloge moralnog sloma ovog društva ne treba tražiti samo u politici, iako je politika omogućila takav slom, već prije svega u bagri koja beskrupulozno manipulira ovim narodom vođena vlastitim interesom i brigom za vlastito bogaćenje i tako već 20 godina.

Foto: Pixsell

Joomla Templates and Joomla Extensions by JoomlaVision.Com